Dijete i prehrana 1: učiti svijest, a ne kontrolu

Dijete i prehrana: učiti svijest, a ne kontrolu

Često čujemo savjet:

“Daj djetetu sve da proba, neka jede sve, ne brani mu, pa i mi smo jeli bombone i sve je ok s nama.”

I u redu je, nitko ne kaže da dijete nikad ne smije pojesti lizalicu, cedevitu ili sladoled. Nije poanta u strogosti. Poanta je u prisutnosti i svjesnosti.

Jer ako dijete svakodnevno unosi ogromne količine šećera, aditiva i industrijskih proizvoda ne govorimo više o slobodi, nego o nesvjesnom obrascu. O navici koja se gradi bez razumijevanja, bez unutarnje povezanosti s tijelom.

Roditelj tada ima važnu ulogu, ne da zabrani, nego da otvori razgovor. Da dijete nauči slušati sebe i razumjeti što mu tijelo govori.

Kako bi to izgledalo u svakodnevnom razgovoru? 

Umjesto da kažeš: “Ne smiješ to jesti, to je smeće.”

Možeš reći: “Znaš što? Ovo ima jako puno šećera koji ti može dati brzu energiju, ali onda brzo padneš i osjećaš se umorno. Hoćeš da ti pokažem što znači prirodna energija?”

I onda razgovarate o tome što su vitamini, minerali, vlakna, proteini, voda…Pokažeš mu kako banana daje energiju, kako orah hrani mozak jer i izgleda kao mozak, a grah je super za bubrege, kako voda bistri misli. Kako špinat ima željezo koje daje snagu, kako mrkva čuva vid, a i izgleda kao oko. Za male istraživače to su prave poslastice.

Dijete to razumije. Jer djeca su znatiželjna, intuitivna i žele znati kako funkcionira njihov svijet.

Učiti djecu energetskim programima zdravlja

Zamisli koje poruke šalješ kada razgovaraš o hrani ovako:

“Vidiš ovu hranu? Ona ti puni baterije iznutra.”

“Kad se krećeš, tvoj organizam se čisti, sve u tebi se pokreće.”

“Kad jedeš polako i svjesno, tvoje tijelo zna što treba uzeti i što izbaciti.”

“Kad piješ dovoljno vode, tvoj mozak bolje radi, tvoja koža sjaji, tvoje srce lakše kuca.”

To su programi visokih vibracija, to je temelj na kojem dijete gradi odnos sa sobom i sa svojim tijelom.

Naučiš ga da nije poanta “biti mršav” ili “izgledati dobro”, nego se osjećati snažno, bistro, povezano sa sobom. Naučiš ga da zna prepoznati kad mu je nešto previše, kad mu nešto ne paše, kad mu fali kretanje ili mu treba odmor.

Umjerenost, a ne zabrana

Da, sve se može jesti, ali uz svijest.

To nije zabrana, to je unutarnji kompas.

Kada dijete zna kako se osjeća kad pojede nešto lagano i prirodno, a kako kad pojede tri lizalice i gazirani sok, onda samo bira. I tada si napravio sve. Jer više ne trebaš kontrolirati ono je samo preuzelo odgovornost.

Ista stvar vrijedi za kretanje

Ne tjeraš ga da vježba jer “moraš biti zdrav”.

Nego pričaš o tome kako se tijelo osjeća kad se pokrene.

Koliko je lakše disati, koliko bolje spavaš, koliko je zabavno trčati, plesati, penjati se, šetati, istegnuti se.

Tako dijete ne razvija otpor prema tjelovježbi, nego prirodnu želju da se kreće, jer zna da mu to podiže vibraciju, da se osjeća dobro u svom tijelu.

Nastavlja se…